Vančo Hristov - Slike u galeriji SULUV u Novom Sadu
ImageNOVI SAD. Galerija Saveza udruženja likovnih umetnika Vojvodine (SULUV) predstavlja od 13. do 25. novembra 2017. slike Vanča Hristova (1956, selo Sušica, u blizini Strumice u Makedoniji). Završio je Pedagošku akademiju u Skoplju i Akademiju umetnosti u Novom Sadu, pod mentorstvom profesora Jovana Rakidžića.Image

Image

Ukoliko smo spremni da se saglasimo sa preovlađujućim mišljenjem da je ovo naše vreme, vreme krize i opadanja svih, a samim tim i estetskih vrednosti u kojem je likovnost ustuknula pred naletom novih tendencija vizuelnosti, slikar Vančo Hristov istrajava u onome što je bio na samim počecima umetničkog delovanja – obnovitelj uveliko zaboravljene estetike figuralnog izraza. Kao istrajan slikar, neznatnih stilskih promena u odnosu na celokupno umetničko delo, smelo je zakoračio krajem osamdesetih na umetničku pozornicu Vojodine i srpskog slikarstva.

Veliki poznavalac tajne predstavljanja mrtve prirode, u kompozicionoj organizaciji diptiha i poliptiha, Vančo svoje tematske sadržaje jedrih jabuka, krušaka, jagoda i šljiva, modelovanih na klasičan način isticanjem nijansi lokalnog tona – vizuelno sagledava iz ptičje perspektive. Pritom, pozadina bilo da je monohromna ili realizovana aluzivnim apstraktnim pikturalnim konceptom ćilimaarstva, kao "tradicionalnosti sopstvene baštine", nije manje bitna od prvog plana sa kojim je uzdignta na najviši nivo likovne egzistencije.

Prikazano Vančovo umetničko dalo programski je pozicionirano kao re/afirmacija "stabilne konvencije slike", odnosno izazova slike-predstave, realizovane dejstvom pikturalnog diskursa tri osnovne boje – crvene, plave i žute, na dominantnom interesovanju za vitalne elemente jedrine, čistote i snage, za život u najdubljem smislu. Kompoziciona organizacija slike-predstave, svedene na diptih poetski različitih sadržaja, svojom programskom kontradikcijom potstiče na spekulativnost drugačijeg tumačenja u odnosu na utisak "prvog viđenja" retoričke forme, iako u osnovi zadržava idejni kontekst prvobitnog značenja.

Ti sadržaji pružaju vizuelni prikaz čija je suština u ravnoteži idejnog koncepta i likovnog materijala (ulje, platno i drvo), čineći ga produhovljenim putem realističke forme klasičnog repertoara i apstrakcije asocijativnog i geometrizovanog karaktera na donjem segmentu diptiha. Radikalniji način "analitičkog čitanja" subjekta diskursa, u programskoj redukciji osnovne teme na pojednostavljen izraz percepcije slike-skice kao primarne ne-retoričke forme metafizičkog odraza stvarnosti, sugeriše prošireni semantički kontekst konceptualne idejne provokacije koja ukazuje na umetnikovo uverenje, da se uređenost i smisao nalaze samo u tom odrazu, kao realitetu naše duhovne percepcije. Svi delovi ovog impresivnog sveta mrtvih priroda, u sakralnoj svetlosti oslobođenih emocija saglasjem osnovnih boja i forme, sudeluju u ostvarenju jedne slikarske tajne interpretirane savremenim likovnim jezikom. U njima Vančo Hristov nadgrađuje iskustva "tradicionalnosti sopstvene baštine", pri čemu aluzivnost plastičkih slojeva, sada proširenog značenja, podrazumeva realizam kao osnovu teme za programsko istraživanje na relaciji realizam – postmodernizam.

Mile Ignjatović