Retrospektivna izložba slikara Jim Dine-a u Centru Žorž Pompidu u Parizu
ImagePARIZ. Specijalno za Art magazin. Centar Pompidu je priredio retrospektivnu izložbu Jim Dine-a, svestranog, inovativnog i od rane mladosti popularnog američkog slikara (rodjen je 1935 u Sinsinatiju). Naziv izložbe je "Jim Dine Paris Reconnaissance" (priznanje) i traje do 23. aprila 2018.ImageImage

Image
Photo © Ellen Page Wilson © Adagp, Paris 2018

Nešto pre otvaranja izložbe Dine je poklonio Centru Pompidu 28 svojih radova. Poklon je izraz zahvalnosti  Francuskoj u kojoj je često boravio i učio od francuskih estetskih pogleda na umetnost ili kako on sam kaže "vraćanje kulturnog i ličnog duga". "Poklanjam ovih 28 radova Francuskoj i Parizu koji su me hranili, mene čiji su baba i deda poreklom iz Evrope, iz Poljske, Litvanije. Ništa nisam znao o Francuskoj osim kroz knjige koje sam čitao i knjige sa slikarskim delima koje sam gledao u pubertetu. Kad sam došao ovde, sve je to oživelo. Uhvatilo me je za kožu vrata  i dodirnulo pravo u srce." (Jime Dine)

S druge strane, Francuska retrospektivnom izložbom odaje počast ovom rado viđenom umetniku: 28 poklonjenih radova postavljenih hronološki od 1961. do naših dana omogućavaju bogatu sliku rada Jime Dine-a.
Jim Dine se u posleratnom periodu preselio u Njujork (1958) i pridružio grupi umetnika koji si inicirali prve performanse (happening). Priređuje izrazito efektne, žive a  kratke "doživljaje umetnosti". Bit je u saučestvovanju gledalaca u umetničkom dogadjaju. Reakcija posmatrača je sastavni deo umetnikovog stvaranja.

Iako je Dine često vezivan za pop art, on sam se ne slaže sa tim i govori o sebi kao nastavljaču umetničkih pogleda Roberta Ranscherberg-a, Jaspers Johns-a i Wiliem de Kooning-a. Uvodeći u slikarstvo predmete iz svakodnevnice (cipele, penjoar...), naglo i uporno ponavljajući, briše razliku između umetnosti i realnosti. Svestan je toga da je ne može izbrisati u potpunosti, ali je svestan i da slika može probuditi drugačije posmatranje koje predmetima daje nov, puniji značenjski život.

Na slike nekad kači predmete i to najčešće svoje lične stvari (cipele na čelu naslikanog lika "His Shoes  Walking on My Brain" 1960), što daje auotobiografski ton njegovim delima. Rad iz mladosti od 9 monumentalnih skulptura (veći deo je uništen nakon izložbe 1967) pokazuje Dine-ovu težnju da stvara okruženje, koristi "forme nemoguće veličine" i time posmatrača "zarobljava" u umetnički projekat. Potreba da stvara "okruženja" povezuje ga sa pop umetnikom Claes Oldenburgom.

Dine je poznat po svojim stilizovanim srcima koja su lajtmotiv u njegovom stvaralaštvu. Prvo srce pezentovao je u radu Straw Heart (1967) gde je srce prekriveno srebrnom bojom i napuderisano zlatnim puderom. Isti rad prezentovaće dve godine kasnije u Parizu, ali uz dodatnu kreaciju: oblaže ga slamom. Dine će stalno menjati, nadograđivati sve što radi, i slike prirode vremenom će dorađivati... u skladu sa svojim umetničkim sazrevanjem, istraživanjima, otkrićima... Njegovi radovi su u stalnom menjaju (work in progress) i tako dobijaju novi smisao, nove dimenzije.

Nakon što se preselio na svoje imanje u Warmontu (1971) i susreo sa poljoprivrednim alatima, počinje da ih slika sa neverovatnim žarom. Podsećaju ga na "hardver" njegovog dede, kao i na značaj koji im je pridavao u detinjstvu. Ponovo je auotobiografsko (njegovo detinjstvo) predmet njegovih dela. Dine kaže kako kod njega postoji jedna podsvesna vezanost za alate koje je viđao u ranom detinjstvu i naziva ih "predmetima želje". Dine ih slika u dripping tehnici, izliva u bronzi. Dine slika i vaja ono što svaki posmatrač razume i pokušava da sugeriše dublje značenje. Njegove slike su simboli koji podstiču na razmišljanje: šta se krije iza jednostavnog izbora i načina prezentovanja predmeta? U isto vreme posvećuje se i upotrebi predmeta iz svog ateljea za svoje kreacije.

Krajem 70-ih kreće se u obrnutom smeru, vraća se remek delima prošlosti, počinje da slika figurativno... često slika portret supruge i cveće sa iznijansiranom linijom i teksturom. Ovih godina posvećuje se i gravuri.

Drvena figura Pinokia bila je njegov obožavani i dragoceni predmet. 70-ih je već odlučio da uradi skulpturu dovoljno veliku da sa značajem oživi ovaj zanimljiv drveni lik iz bajke. Uradio je veći broj skulptura, a često će se naći i na njegovim slikama. Napraviće kasnije skulpturu od 9 metara visokog Pinokia koja će 2008-e biti postavljena u Švedskoj.

Od 2010. boja postaje njegova okupacija, figurativnost nestaje, boja "priča" u višeslojnim namazima.

Na izložbi su prikazani brojni radovi iz svih domena njegovog stvaralaštva: skulpture (Pinokio i druge slične figure), slike odevnih predmeta, predmeta iz domaćinstva... slike alata, slike ispod kojih stoje poslagani alati... radovi sa slamom koje izrazito voli, srca u različitim varijantama...

U svojoj dugoj umetničkoj karijeri Jime Dine se neprekidno menjao, uvek je nešto novo nudio ljubiteljima umetnosti. Svojim radom hteo je da pokaže šta znači biti slikar i koje su mogućnosti slikarstva. Smatra da nema razlike između slikarstva i vajarstva, jer transcendira ili ruši granicu između objekta i slike. Dine je čovek koji je neprekidno umetnik: "... i ujutro kad se probudim, to je ono što radim, slikam."

Prikaz izložbe: Slavica Štulić
Prevod izložbenog materijala: Vera Štulić