Danijel Babić i Đula Šanta - Grafike
ImagePrima Centar, Berlin (Nemačka). Maj - jun 2007.
Izložba je deo projekta u organizaciji Akademije umetnosti u Novom Sadu i Kulturnog centra Novog Sada tokom kojeg će se u istoj galeriji predstaviti ukupno osam novosadskih umetnika. Do kraja godine će svi autori po povratku, predstaviti svoje izložbe i u novosadskim galerijama.

Đula Šanta


Đula Šanta


Đula Šanta

Danijel Babić


Danijel Babić

Danijel Babić

Prihvatajući preispitivanje granica nekada vodećeg medija slikarstva, podstaknutog tokom dvadesetog veka novim istraživanjima, Đula Šanta posle studija slikarstva na Akademiji umetnosti u Novom Sadu, svoj diskurs obogaćuje eksperimentima u različitim medijima (objekti, instalacije, digitalna fotografija...). Proširujući tako polje svog interesovanja sa slikarstva na interdisciplinarne relacije, obezbedio je za svoj umetnički koncept više kreativne slobode.

U radovima: Santa Medic, 1999, Enjoy, 2000. i Fragile, 2000. istaknuta je njegova potreba za revalorizacijom readymade –a. Interesovanje za gotove predmete iz svakodnevice odvodi ga i u istraživanje umetničkih materijala i materijalnosti. Tako se okreće, u svom umetničkom radu, obično neklasičnim materijalima (staklo, beton, kukuruz, plastične kese, ambalaža medikamenata...). Njima gradi zatvoreni, celovit svet sastavljen od nesvakidašnjeg i nepredvidljivog (telefonski aparat + staklo, viljuške + beton).

Kao i mnoge njegove kolege, Đula Šanta ne ostaje imun na trenutna društveno-politička i kulturološka zbivanja. Umetnikova lična arhiva slika, tekstova, situacija, iskustava, slaže se u jednu priču, u određenom trenutku, podstaknuta nekim aktuelnim novinskim naslovom, akcijom, događajem. Elementi savremenog marketinga (reklame, ambalaža, oglasi za hot line, brza hrana) postaju kreativni impuls Đuli Šanti i on ih eksploatiše na duhovit i pronicljiv način sa često ironičnim prizvukom. U svojim radovima komentariše politički sistem orijentisan ka profitu i sticanju kapitala, ali i njegove direktne produkte: narkomaniju, prostituciju, trgovinu robljem i genetski inženjering.

Iako privučen haotičnim savremenim događajima, njegovi radovi ostaju primarno vezani za zakone vizuelne prirode i zadržavaju estetsku čitljivost i. Svojim stvaralačkim radom on prihvata savremenu umetničku praksu svoje generacije, preispituje elemente umetničke istorije, koristi mogućnosti savremene tehnologije i komentariše aktuelno društveno okruženje.

Sanja Kojić Mladenov


Stvaralačka avantura novosadskog slikara Danijela Babića započeta je tokom poslednje decenije dvadesetog stoleća. On pripada onoj generaciji vojvođanskih i srpskih likovnih umetnika koji su, tokom kriznih devedesetih godina proteklog i početkom novog veka, uspeli da sačuvaju dostojanstvo slike i njenog smisla. Epohalna kriza u kojoj su začinjali svoje stvaralaštvo naterale su Babića i njegove generacijske ispisnike na brzo slikarsko sazrevanje - već na samom početku ovaj mladi umetnik je uspeo da izgradi svoj specifičan izraz. Izoštrenim osećanjem za impulse sveta i sveta umetnosti Danijel Babić je reagovao slikama u kojima su sažeta iskustva modernog slikarstva, stripa, grafita, savremenog dizajna, čak karikature... Pri svemu tome ovaj umetnik je uspeo da, na jedan kristalno jasan i nedvojben način, iskaže sopstvenu likovnu personalnost.
 
Slika Danijela Babića je ostvarena racionalističkom konstitucijom slike. Pročišćena linearnost i čista polja boje su sredstvo i način da se sublimno izrazi duhovita ideja ali i da se pronikne u karakterističnu urbanu atmosferu. Portreti, aktovi, figuracijske kompozicije - bilo da su transponovani iz svakodnevnih situacija, ili da su »citirani« iz inventarijuma savremene ikonografije (najčešće stripovske provinijencije), uvek su jasno ovovremenski određeni. Takve slike u svojim motivima  poseduju snažni metaforički naboj.  Veoma često sastavni deo Babićeve slike jeste tekst. Njime umetnik, letrički i smisaono, filozoifira svoj pikturalni angažman. Taj utisak se naročito potencira diskretnim autobiografskim primedbama i potpisima koje, poput grafita ili simuliranog dizajnerskog postupka, preko svojih slika umetnik sam ispisuje. Zbog toga, sprejom ispisan tekst »Babich was here!« preko hiperrealistički precizno naslikane table sa natpisom Novi Sad, treba prihvatite kao duhovitu napomenu ali još više kao umetnikovu ispovedni čin o vlastitom prisustvu u sopstvenoj slici, kao pokušaj da se u ovom svetu obezbedi delotvorni i sasvim ovovremenski umetnički iskaz. No, i bez toga, Babićevo slikarstvo poseduje autentičnu izražajnost – ono dejstvuje svojim autohtonim crtačkim i kolorističkim dejstvom, jasnim likovnim definicijama, suverenim pikturalnim sadržajem, sasvim karakterističnom i sasvim ličnom slikarskom poetikom.
 
Sava Stepanov