Nagrada "Sava Šumanović" za likovnu umetnost dodeljena Milenku Prvačkom
ImageNOVI SAD. Žiri u sastavu Sava Stepanov, likovni kritičar (predsednik), Slavica Popov, istoričarka umetnosti i likovna kritičarka i Vesna Latinović, menadžerka u kulturi i galeristkinja doneo je odluku da se Nagrada "Sava Šumanović" za likovnu umetnost na 25. Međunarodnoj izložbi Art expo na Novosadskom sajmu dodeli Milenku Prvačkom (1951, Ferdin, Jugoslavija), akademskom slikaru koji živi i radi u Singapuru.ImageImage

Image

Slikar Milenko Prvački se u našoj umetnosti javlja tokom sedamdesetih godina prošlog veka, neposredno po povratku iz Rumunije gde je 1975-te diplomirao i magistrirao na  Institutu de Arte Plastice "Nicolae Grigorescu" u Bukureštu.  Od tada njegovo slikarstvo  kontinuirano traje već pune četiri i po decenije. Na velikoj jugoslovenskoj umetničkoj sceni pojavio se  u vreme poletnog obnavljanja slike i slikarstva, usred dominirajuće klime nematerijalne konceptualne umetnosti - tog završnog titraja avangardističkog modernizma. U takvim okolnostima Prvački se afirmisao kao jedan od najznačajnijih aktera obnovljenog  ekspresionističkog pokreta i tzv. "nove slike". Sve je u tom slikarstvu zasnovano na primarnosti linije i gesta, boje i bojene materije.  U takvoj slici se efektno (p)ostvarivao umetnikov zasebni senzibilitet i emocionalnost. Tim konceptom Milenko Prvački je reflektovao karakterističnu atmosferu pretposlednje decenije XX veka i sugestivno nagovestio epohalnu krizu fatalnih devedesetih.

Od početka poslednje dekade tog odista nesretnog stoleća, Prvački više ne pripada duhovnoj i umetničkoj klimi ovdašnje umetnosti. Iseljava se u Singapur i u novom okruženju, u jednom drugačijem kulturološkom ambijentu, on dosledno razvija vlastiti umetnički personalitet. A Prvačkom je njegov specifični ekspresionistički strukturalizam omogućio da  u novom okružju sačuva sopstveno slikarsko jastvo, umetnički personalitet, osobenu pikturalnost. Novi ciklusi slika (Tropske kiše, Dom i drugi) takođe su obeleženi tim personalizovanim izrazom koji kod ovog slikara ostaje konstantan tokom celokupnog opusa, čak i prilikom novijih unutarslikarskih transformacija i transpozicija.  Duboka proživljenost boje, kolorita, crteža, čak i najtananije povučene linije, kod Milenka Prvačkog rezultira autentičnom pikturalnošću - koja jeste glavna  glavna okosnica čitavog njegovog slikarskog opusa.

Milenko Prvački je izlagao u Jugoslaviji i Evropi od 1971. godine, a u Singapuru, azijskom regionu te u Australiji i Americi - od 1993. godine.  Njegovi radovi se nalaze u mnogim muzejskim kolekcijama širom sveta: u muzejima savremene umetnosti Singapura, u Umetničkoj galeriji Novog Južnog Velsa u Australiji; te u Muzeju savremene umetnosti u Beogradu, Muzeja savremene umetnosti Vojvodine i Galerija Matice srpske u Novom Sadu i dr.

Jedan je od najistaknutijih umetnika i likovnih predavača u Singapuru, dobitnik je Medalje kulture, jedne od najznačajnijih nagrada za umetnike koju dodeljuje Nacionalni umetnički savet Sigapura. Predavao je na Fakultetu umetnosti LA SALLE od 1994. godine. Dekan je bio na istom fakultetu punih 10 godina i trenutno je viši saradnik. Osnovao je Tropical Lab, godišnju međunarodnu umetničku radionicu za studente. Učestvovao je na brojnim simpozijumima i umetničkim radionicama širom sveta, a bio je i gostujući profesor na umetničkom univerzitetu Musashino u Japanu i Šabanci univerzitetu u Turskoj.

Milenko Prvački vezu sa ovdašnjim galerijama nije prekidao - od odlaska u Singapur u Jugoslaviji i Srbiji je, od 1994. do 2020-te je priredio niz samostalnih izložbi (Novi Sad,  Beograd, Pančevo, Ljubljana) na kojima je prikazao svoje singapurske umetničke cikluse. Jedna od tih postavki, samostalna izložba održana u Galeriji Haos u Beogradu, od 12. februara do 8. marta 2019. godine, bila je neposredan povod Žiriju da upravo Milenku Prvačkom dodeli Nagradu "Sava Šumanović" za likovnu umetnost.

Dosadašnji dobitnici su Dragomir Ugren (1999), Mrđan Bajić (2000),  Zdravko Mandić (2001), Dušan Otašević (2002), Miodrag B. Protić (2003), Živko Grozdanić (2004), Milan Blanuša (2005), Mileta Podanović (2006), Balint Sombati (2007), Raša Todosijević (2008), Mira Brtka (2009), Vladimir Veličković (2010), Radomir Damnjanović Damnjan (2011), Zvonimir Santrač (2012), Olga Jevrić i Jerko Denegri (2013) i Slobodan Kojić (2014), Čedomir Vasić (2015) i Marija Dragojlović (2016), Rastislav Škulec (2017) Igor Antić (2018) i Slavoljub Caja Radojčić (2019).