Alena Klaćikova - Izgubljena misao u Novom Sadu
ImageNOVI SAD. U klubu "Tribina mladih" Kulturnog centra Novog Sada, od 3. do 15.novembra 2020. biće predstavljena dela Alene Klaćikove (1991, Novi Sad). Završila je osnovne studije na Akademiji umetnosti u Novom Sadu, katedra za grafiku, u klasi Anice Radošević. Završila i master studije. Pored grafike intenzivno se bavi slikarstvom i crtežom. Dobitnica je više nagrada.Image

Image

Sklonost Klaćikove ka vizuelizaciji psiholoških utisaka prepoznata je i u prethodnim serijama njenih radova. Psihološki portreti apstrahovani do čistog kolorističkog i kompozicionog balansa bili su suptilne studije karaktera. Alenini radovi ovoga puta nisu tu da nahrane potrebe za vizurom jednog apstraktnog sklada. Oni su ritmični zapisi mentalnih procesa koje posmatrač može čitati i razumevati poput teksta. Oni su vizuelne formule mišljenja. Intimni su i šokantni kao ideja, uzbudljivi su i diskontinuirani, koliko i tok misli i neočekivani, kao zaključci. Oni ni jednim aspektom svoje aktualizacije ne zahtevaju dopadanje – hladnoća digitalnog medija i električni kolorit zastupaju ne poetičnost, već činjeničnost. Njeni radovi su vest, obaveštenje. Oni su ponovo portreti, ali ne karaktera, već pojedinačnih misaonih operacija.

Na pasivnost i obamrlost koja preovladava nad svim ostalim čovekovim osećanjima u momentu kada se davi u moru nepotrebnih informacija i nakaradnih vizuelnih sadržaja, umetnica reaguje borbeno. Ona portretiše greške misaonog procesa i nemogućnost istrajavanja na efektan način. U duhu odmerenosti i nenametljivog intelekta koji joj je svojstven, Klaćikova konkretizuje problematične segmente umnog procesiranja informacija. U želji da ih objasni i „izleči“, ona ih precizno formuliše kroz ekspresivne i uznemirujuće zapise grafičkih listova.

Mada smo skloni da neposrednost izraza pripišemo slici, a na grafiku gledamo kao produkcijsku delatnost, čini se da su u ovom slučaju slikarski i grafički medij dobili drugačije funkcije. Pre svega, treba obratiti pažnju na usklađenost medija u tehničko-tehnološkom aspektu kako u odnosu na koncept, tako i u njihovom međusobnom odnosu – depersonalizovana digitalna reč sa jedne strane i sintetička podloga za akrilnu sliku sa druge, simbolišu taj bezimeni, masovno upotrebljavani i neprirodni materijal koji puni naša iskustva. Ne razlikujući izvore, naši misaoni procesi sažvakaće i preraditi sve. Međutim, u pokušaju prebiranja sećanja, donošenja odluke ili traženja inspiracije, sadržaj će se prikazati korumpiran. Pamćenje rezultiraće selektivno, koncentracija nestabilna, a volja oslabljena.

Ova izložba zadužila je grafički medij za ovaj neposredni izveštaj o procesu. Škripuće linije nejasnog porekla, strmoglave dinamičnosti i isprekidanog toka svedoče nesigurnoj i neočekivanoj putanji jedne misli. Sa druge strane, slikarski medij u kombinaciji sa odlučnom reljefnom nivelacijom bojene površine, zauzeo je konačni stav o tome kako izgleda novi sadržaj, kao kolaž od ostataka sećanja i asocijacija. Sirovi generički kolorit grafika koje opisuju fluorescentne talase glavobolje smiren je u Poljima snova ohlađenim od dnevne digitalne zasićenosti.

Alena Klaćikova novom serijom radova iskreno i jasno sugeriše kako izgledaju dnevna psihička kolebanja, rastrojstvo i gubitak fokusa. Ona ukazuje da su svima svojstvene teskobe mada potmulo nesnosne i učestale, često zamagljene nevažnim sadržajima. Pokušaj da se one osveste može izazvati frustraciju, ali nas zasigurno vodi korak bliže pronalaženju izgubljene misli.

Mina Rakidžić