Sava Halugin - Slike u Galeriji SANU u Novom Sadu
ImageNOVI SAD. Srpska akademija nauka i umetnosti (SANU), ogranak u Novom Sadu, predstavlja od 11. do 25. februara 2021. slike Save Halugina (1946, Novi Kneževac). Završio je fakultet Likovnih umetnosti u Beogradu, vajarski smer, i poslediplomske studije vajarstva. Dopisni je član SANU. Dobitnik je brojnih nagrada.Image

Image

Radi na realizaciji skulptura, skica, crteža i zabeleški. Objavljuje tekstove i naučne radove u stručnim časopisima. Istražuje nove relacije između povoda za oblikovanje nađenih likovnih struktura, koje šalju gledaocu nov savremen osećaj odnosa između egzistencije i stalnih promena, između optičkog sveta i duhovnih značenja relativizma i višeznačnosti pojava.

Slikarstvo Save Halugina je zavisno od sopstvenog lika u imaginarnom ogledalu u kome se odslikavaju snovi, stvarnost i snoviđenja kao sumorna predskazanja sa tragovima svetla kao nade ili njene iluzije. Njegova slika je pikturalno i vizuelno uobličavana doslednom primenom stabilne, otvorene koncepcije koja predstavlja vlastiti program donekle tautološkog – ponavljanje kompleksno Istog koje se neprekidno menja i transformiše u različite oblike izmenjeno Istog. Njihova zagonetna prisutnost relativizuje smisao prethodnog, pretpostavljeno Istog kao semantičke matrice koja se objašnjavanjem još više problematizuje. Postaje sve manje izreciva, skriva se i zatamnjuje, uprkos nameri da se njena tajanstvenost rastumači i razobliči u granicama prihvatljivog kao diskretno obznanjene, ali neobavezujuće umetničke istine. Ljubomorno se čuva u čarobnom ogledalu u kome se odslikava tajnovito sopstvo umetnika skriveno u telu-stvari kao nagovešteni, mogući "organizam predmeta" koji predstavlja složeni nadstvarni spoj ne uvek u značenju organizma. Označava mistično skladište nagoveštaja stvarnosti budućih dana, ukazujući na neprestanu borbu umetnika sa samim sobom, sa vlastitim nespokojem u igri snova, stvarnosti i budućih dana.

Unutrašnja dramatičnost stvarnosti događanja, koja ispunjava područja organizovanih vizuelnih udara slike, poseduje značenje "univerzalnog sopstva" kao sebe i drugih u igri bez određenog početka i neizvesnog kraja koji se skrivaju i skrivanjem izazivaju "percepciju pogleda". Haluginova slika označava simboličku radnju koja već postoji i nepre-stano se dograđuje, ali ne prodire u dubine smisla predstavljeno Nečeg kao tajne koja se nikome i nikada sasvim ne otkriva poput nagoveštaja, za kojom se neprestano traga. Ona je istina skrivena u misterioznim područjima slike, skulpture i crteža, ostajući zauvek u pretincima tajnovi-tog kao vlastitog emotivnog skladišta. Time se tradicija bitnosti dubine iskrenosti osećanja i intenzitet doživljaja relativizuju do granica koje su otvorene za različite pretpostavke o idealu – poput obavezujuće potrage za univerzalnom "istinom smisla sebe". Ostaje u područjima o kojima se mašta, u snovima koji više ne oživljavaju nostalgiju. U njenim dubinama, iza materije i forme, naziru se željena polja nade, o kojima se ne govori neposredno kao da su sklonjeni iz života i iz ovoga sveta koji Sava Halugin, uprkos svim neizvesnostima, neprekidno traži uz melanholični, nonšalantno ironični podsmeh upućen sebi i drugima.

Miloš Arsić