40. Internacionalni simpozijum skulpture TERRA
ImageKIKINDA. Ovogodišnji učesnici simpozijuma su Anna Korver (Novi Zeland), Tamami Ichimura (Japan), Vladimir Novak (Hrvatska), Petar Sibinović (Srbija), Ranko Dragić (Srbija) i Sanja Radusin (Srbija). Simpozijum Terra osnovan je i prvi put održan 1982. godine. Od tada se održava svake godine od 1. do 31. jula, u objektu stare industrijske arhitekture koji je izgrađen 1895. godine. Do sada je na simpozijumu "Terra" učestvovalo oko 250 vajara iz 43 države.ImageImage

Image

Anna Korver (Novi Zeland). Dva puta je izabrana za Vallace nagrade, pozvana je da izloži radove na mnogim velikim izložbama skulptura na otvorenom, uključujući Brick Bai skulpturu Trail i Tai Tapu skulpturalnu baštu. Dela Korverove su ženstvena u svom identitetu i perspektivi, pozivajući na intimnost i ličnu povezanost. Oblici su minimalistički i teže da odražavaju unutrašnje jastvo na spoljašnju površinu. Njen rad je oduvek dolazio iz internog mesta, odražavajući trenutnu situaciju ili iskustvo. Temeljni pojmovi se uglavnom kreću oko odbrane i zaštite žena, ali često iz suptilnog, nežnog mesta. Oni preispituju i osporavaju tradicionalne ženske uloge, nudeći drugačiju snagu gde su muške i ženske strane u ravnoteži i delikatnosti, a krhkost se prepoznaje umesto da se vidi kao slabost, odražavajući se na zalaganje feminizma za jednakost za oba pola.

Tamami Ichimura (1987, Shizuoki, Japan). Stekla je master diplomu na fakultetu likovne umetnosti Univerziteta umetnosti i dizajna Joshibi. Njena zložba "Matura" osvojila je "Nagradu za najbolji rad" Univerziteta umetnosti i dizajna u Joshibi. Izlagala je na brojnim samostalnim i grupnim izložbama u Japanu i učestvovala u nekoliko kolonija, simpozijuma i umetničkih rezidencijalnih programa šriom sveta.

Vladimir Novak (1987, Hrvatska). Diplomirao je vajarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Svojim dosadašnjim radovima istražuje materijalnost i prostorne karakteristike skulpture i instalacije, gradeći minimalističke strukture monumentalnog karaktera koje prizivaju prostornost, meru i odnose izloženih objekata, promatrača i okoline. U novijim radovima kao reakcijama na određena mesta i njihove specifičnosti, istražuje komunikacijske aspekte skulptura, instalacije i prostora u vidu radova čija je vizuelna pojava indirektna posledica mehaničkih radnji, procesa delimično ili potpuno determinisanih ulaznim i izlaznim podacima programskog koda. Dobitnik je više nagrada.

Petar Sibinović (1986, Srbija). Diplomirao je na Fakultetu Likovnih Umetnosti u Beogradu, smer vajarstvo, klasa profesora Veljka Lalića. Doktorirao je na Fakultetu Likovnih Umetnosti u Beogradu, mentor dr Radoš Antonijević. Dobitnik je brojnih priznanja i nagrada. Njegove skulpture su izložene u javnim prostorima Srbije i Republike Srpske.

Ranko Dragić (1975, Srbija). Diplomirao na Akademiji umetnosti u Novom Sadu, umetnička disciplina vajanje, u klasi profesora Miluna Vidića. Magistarske studije, umetnička disciplina vajanje, završio je na Akademiji umetnosti u Novom Sadu kod mentora profesora Borislava Šuputa. U periodu od 1998. do 2001, u saradnji sa zlatarom Janković, intenzivno se bavio dizajnom i izradom unikatnog nakita od zlata i srebra koji je na Novosadskom sajmu zlatarstva osvojio više nagrada. Godine 2006. u klubu Museum na Petrovaradinskoj tvrđavi, kao koautor realizovao modnu reviju "Bakarno doba XXI veka" sa modnom kreatorkom Marinom Madžar na kojoj je predstavljena kolekcija ručno rađenog unikatnog nakita od bakra u kombinaciji sa kamenom, drvetom i sedefom.

Sanja Radusin
(1989, Srbija). Završila je Osnovne studije vajarstva na Akademiji umetnosti u Novom Sadu u klasi profesora Tomislava Todorovića. Završila je Master studije vajarstva na Akademiji umetnosti u Novom Sadu kod profesora Mirjane Blagojev. 2020. Upisuje Specijalističke studije - Skulptura u terakoti na istoj akademiji. Dobitnica je dve nagrade. Polazište u njenom radu je priroda i promene koje se dešavaju u njoj. Njeno umetničko istraživanje vezano je za pronalaženje veze između skulptorske forme i prirode. Istražujući specifičnosti podneblja Vojvodine, Kikinde u kojoj živi i stvara. Kroz efemerne radove u prirodi dolazi do realizacije umetničke instalacije u galerijskom prostoru u kojoj dominira terakota kao materijal.