Zoran Petrović - Jedan vek sa nama (1921-2021)
ImageNOVI SAD. Galerija Srpske akademije nauka i umetnosti, ogranak u Novom Sadu, predstavlja od 13. do 20. maja 2022. izložbu "Zoran Petrović - Jedan vek sa nama (1921-2021)". Izložba predstavlja izbor dela Zorana Petrovića (Sakule, 1921 - Beograd, 1996) iz legata Narodnog muzeja Pančevo i organizuje se u okviru manifestacije Muzeji za 10.Image

Image

Nemoguće je jednim pogledom obuhvatiti ličnost i delovanje Zorana Petrovića (Sakule, 1921 - Beograd, 1996), celinu njegovog stvaranja i stvaralaštva, svojevremenog aktuelnog delovanja i potonjeg nasleđa. Imajući u vidu različita umetnikova angažovanja i preokupacije – profesorski poziv, raslojeni umetnički i književni rad, i društvene aktivnosti, moguće ih je sintetisati ih u jedan tok učinka svestrane ličnosti, a ujedno velikog čoveka, umetnika razvijene imaginacije i radoznalog slobodnog duha, čije razgranato i slojevito stvaralaštvo, kao i odnos prema studentima i kolegama, pokazuju snažan humanistički etos.

Nakon početnog perioda umetničkog obrazovanja i studentskih aktivnosti obeleženih ratnim i poratnim okolnostima izgradnje države i novog društva, umetnik se obraća rodnom tlu gradeći izraz nosećim motivima ravničarskog pejzaža, enterijera seoskih kuća i ekspresivno izvedenih "portreta" urbanih krajolika. Prekretničkim ciklusima Sećanja i Snoviđenja i Mašine, 1955. i 1956. godine, istupa sa potpuno drugačijom likovno-poetičkom vizijom – isprva onirično poetskim delima zasnovanim na interpretaciji usmenog nasleđa, a potom u odlučnijoj transgresiji - svetom mašina, okrećući se fantastici obojenoj asocijativnim pristupom. Mašina je nasuprot svojoj tehnološkoj suštini i prepoznatljivosti zadobila groteskni ili apokaliptični, antropomorfni smešno-strašni lik. Dalji proces preobražaja izraza i forme vodio je ka jezičkom domenu asocijativne apstrakcije, naročito u slikarstvu.

Radikalnom antitezom klasičnom modelovanju pristupa skulpturi, oblikujući je u fantazmatskoj igri livenjem i zavarivanjem od isluženih i odbačenih delova mašina i alata i sivog liva, postupkom kontrolisanog automatizma. Kao pripadniku Decembarske grupe (1955-1960), i ličnim doprinosom, pripada mu zapaženo mesto u afirmaciji posleratnih modernističkih tokova, umerenog i visokog modernizma, i zagovaranju i uobličenju novog pikturalno-plastičkog poretka u srpskoj umetnosti šeste decenije.

Pozicijom inicijatora i predanim učešćem na vojvođanskim likovnim kolonijama (Senta, Bačka Topola, Bečej, Ečka), koje su odigrale pionirsku ulogu spajanja umetnosti i društva, umetnik je objedinio svoj društveni i kulturni angažman, vremenom odražen na neposredan način na stilske mene i etape u njegovom likovnom stvaralaštvu.

Selo Sakule a u Banatu (I knjiga 1969) zacrtalo je drugu liniju stvaralačkog usmerenja Petrovića - književni rad prožet zavičajnom melodijom, što je u svom dramskom naboju i ekstravertnom zračenju pogodno primenjeno i adaptirano za scensko izvođenje.

Osim nekadašnje memorijalne galerijske postavke u rodnim Sakulama, zaveštao je dva legata, muzejima u Pančevu i Vršcu. U pančevačkom Legatu se čuva jedan od šest autorskih primeraka Mašinobalade (1958 - 1966), poetsko-grafičko-likovnog dela, sinteze slikovnog i tekstualnog, u kome je sublimisan Zoranov pogled na svet, poetika, metodološke premise i način svetotvorstva.