Play Cultures / Kultura digitalnih igara - Grupna izložba
ImageMuzej savremene umetnosti Vojvodine, Novi Sad. Oktobar 2007.
Kompjuterske igre su u poslednje dve decenije postale sve značajniji sastavni deo savremene kulture. Od prvih, jednostavnih igrica za “spektrum” i “atari” razvojem digitalne tehnologije do današnjih dana one su za određeni i sve veći deo populacije postale značajan vid ispoljavanja i izgradnje sopstvene ličnosti, kroz “boravak” u virtuelnom svetu, gde su današnje teme i manifestacije igara sve ozbiljnije i intelektualno zahtevnije.

Image
 
Savremena 3D tehnologija omogućava vrlo visok stepen saživljavanja sa temama i zbivanjima u virtuelnom svetu kompjuterskih igara, koji je često atraktivniji, uzbudljiviji pa i lepši od stvarnog. Stoga je logično da je savremena umetnost svoje polje delovanja proširila i na ovu dimenziju savremenog življenja, uključujući jezik i tehnologiju digitalnih igara u domen umetničkog izražavanja. Tim pre što kroz prijemčivi jezik igre mogu da se iskažu veoma ozbiljne i angažovane stvari, te da budu lakše i brže primljene od strane konzumenata. 

Izložba “Svet digitalnih igara” u Muzeju savremene umetnosti Vojvodine u Novom Sadu, čiji kustos je Kristijan Lukić, kroz radove internacionalnih umetnika iz Evrope, Amerike i Bliskog istoka daje sliku ovog fenomena, pokazujući preko radova petnaest odabranih umetnika i grupa kako savremena umetnička produkcija koristi jezik i tehnologiju digitalnih igara, te kako se sve ovaj žanr može upotrebiti na kreativan i angažovan način. Postavka sadrži brojne pojedinačne igre koje posetioci mogu doživeti direktnim iskustvom igranja, zatim interaktivne priče koje navode na promišljanje imajući edukativni efekat, te video radove bazirane na virtuelnom svetu igara. Uz uspešnu postavku koja tehnički dobro funkcioniše, treba dodati da su u okviru izložbe, koja traje do 25. oktobra, održane i prateće konferencije, radionice i koncerti uz učešće značajnih međunarodnih eksperata za digitalnu kulturu, što čitavom ovom događaju daje još veću težinu i značaj za našu kulturu.

ImageGrupa “Meka industrija” iz Italije vizuelno jasnim fleš igricama tretira neke od aktuelnih svetskih problema. “Mekdonalds video igra” na edukativan način “igrača” vodi kroz aspekte štetnosti brze hrane, uzgajanja genetski modifikovane soje i uništavanja šuma, a “Operacija pedopop” na duhovit način ga uključuje u akciju spasavanja maloletnika od nasrtljivih sveštenika. Grupa “Ubedljive igre” (SAD) uvodi gledaoca u bezbednosne probleme današnjice omogućujući mu da na vreme uočava sumnjive elemente u prtljagu putnika na jednom aerodromu. Fiambrera iz Španije bavi se iskustvima migranata, konkretno marokanskih tinejdžera u Madridu, poučavajući ih kroz igru na koje sumnjive likove treba da obrate pažnju na ulici da bi preživeli.

Tim “Ozbiljnih interaktivnih igara” (Danska) u “Globalnim konfliktima - Palestini” daje igraču mogućnost da kroz izbor replika aktera, a tema je palestinska kriza, menja tok same igre. Gonzalo Fraska (Urugvaj) u živahnoj interaktivnoj animaciji “12. septembar” navodi igrača da raketira civile u nekom bliskoistočnom selu, a da rastom broja žrtava samo pogoršava sopstveni rezultat u igri, pokazujući sav besmisao uvođenje mira bombama. Slična je i igrica “Borbe na severu” Alona Zarafija iz Izraela, samo se ovde odmazda vrši bombardovanjem Libana iz Izraela.

Čuveni belgijsko-holandski tim Jodi predstavljen je video igrom “SOD” koja je digitalna modifikacija brutalne pucačine “Vofenštajn 3D”, svedene na apstraktne crno-bele siluete i kvadrate kroz koje se igrač kreće, a zapravo je komentar na nasilje u igrama. Kreiranjem ratova, konkretno na Balkanu, bavi se grupa “Lični bioskop” iz Grčke. U ovom kompleksnom projektu gde radovima i tekstovima učestvuje pedesetak autora iz čitavog sveta, vodi se diskusija o stereotipima prikazivanja ratova na teritoriji bivše Jugoslavije u svetskim medijima.

I dok se većina kretora igara bavi kritikom rata i njegovim suzbijanjem, pokazujući sve njegove negativne strane, novosadski autor Vladan Joler u svom radu “2008. politički simulator” nudi scenarije po kojima bi u Novom Sadu moglo doći do ozbiljnijih sukoba “u bliskoj budućnosti”. U prvom igrač klikom na miša angažuje kritičnu masu naroda na ulicama ovog još uvek mirnog multietničkog grada, nakon čega, u znak odmazde, počinje da gori Katedrala. U drugom možete snajperom da odstreljujete građane iz suprotnog političkog tabora, a u trećem da hvatate i kamionom prevozite nacionalno nepodobne građane u žicom ograđeno “JP Telep”. Ova tehnički dobro osmišljena, ali degutantna trilogija, dokazuje da đavo uopšte ne miruje. Drugi umetnici iz Novog Sada, grupa “Urtika” bave se mnogo bezazlenijim i univerzalnijim temama u radu “Test memorije”, u kojem igrač nailazi na vizuelne simbole, koje sparuje i sukcesivno budi asocijacije.

Kao velika freska nešeg vremena, punog nasilja i sadizma, deluje video rad “Poslednja pobuna” ruske grupe “AES + F”, koji je prikazan i na ovogodišnjem Venecijanskom bijenalu. U pejzažu i ambijentu uzetom iz kompjuterskih igara odvija se usporena koreografija koja aludira na fiziči sukob i ubijanje bejzbol palicama i mačevima, sa mnogo digitalnih efekata, pod vulkanom iz kojeg šiklja krv.

U nekim segmentima izložba “Svet digitalnih igara” svojim vizuelnim i zvučnim efektima, posebno interaktivnošću i ispoljenim angažmanom, gotovo da snagom prevazilazi sve ostale vidove aktuelnog umetničkog izražavanja, dajući neizbrisiv pečat vremenu u kome živimo.

Andrej Tišma