Milica Živadinović - Razgovarala: Kaja Pančić Milenković
ImageRođena Beograđanka, slikarka Milica Živadinović (1975) fascinirana lepotom šara pirotskog ćilima naselila je najnoviji ciklus svojih slika njegovim stilizovanim šarama, a stečena saznanja o ćilimu u susretima sa tkaljama, vlasnicima, kolekcionarima, dobrim i naboljim poznavaocima pirotskog ćilima pretočila monografiju pirotskog ćilima "Ornamenti Srbije - pirotski ćilim", koja je objavljena pred ovogodišnji  Međunarodni sajam knjiga u Beogradu.Image

Image

U okviru projekta "Putujuće šare Srbije" 2021. i ove godine ispunjavala je galerijske prostore gradova širom Srbije vedrim šarama i motivima sa pirotskog ćilima na svojim slikama. Pirot kao rodno mesto pirotskog ćilima i Galerija "Čedomir Krstič" bili su letos nezaobilazna stanica na tom putovanju Milice Živadinović i njenih slika. Sastavni deo izložbene postavke bio je i unikatni nakit sa motivima šara pirotskog ćilima.

Art magazin: Stilizovane šare pirotskog ćilima na vašim slikama dodale su izvornim šarama jednu novu vedrinu, asocijativnu slutnju neke radosti koja istovremeno i zrači iz novog jedinstva tih šara i njihovih novih boja. Da li su vedrina, naslućena radost, sve jasniji sjaj sreće u blizini u vašem doživljaju pirotskog ćilima, njegova osnovna, najdublja poruka koju su vredne tkalje utkale u njega, šare, motive, njihov raspored?

Milica Živadinović: Malo je reći da me je pirotski ćilim očarao svojom lepotom. Ali nije samo lepota u pitanju, tu su prisutne izuzetno jaka emocija i energija koja bukvalno zrače iz ćilima. Vrsta vanvremenskog sklada i spokoja. Tkanje je aktivnost koja ima i umirujuće dejstvo. Pažnja usmerena na površinu tkanja i istovetni pokreti koji se dugotrajno izvode, uvode tkalju u smireno stanje duha, što joj omogućava da lakše prebrodi svakodnevne brige i misli. U tom spoju kreativnosti, neprevaziđenog zanatskog umeća i meditativnog stanja, nastajali su ćilimi koji su stari i po nekoliko vekova i doslovno plene posmatrača svojom lepotom. Mnogi primerci pripadaju etnološkim kolekcijama značajnih muzeja i kategorisani su kao kulturna dobra Srbije. Važno je istaći da je svaki primerak ćilima unikatan, nastao kao individualan ili kolektivan umetnički izraz često anonimnih ćilimarki.

Art magazin: Ili ste projektom "Putujuće šare Srbije", čiji osnovni sadržaj su pomenute slike, hteli da predočite likovne kvalitete šara i boja pirotskog ćilima i njihovog visokog estetskog jedinstva na svakom ćilimu?

Milica Živadinović: To je zapravo prožimanje koje se većim delu ovaploćuje u domenu nesvesnog. Inspirisali su me geometrijski oblici samih šara, ali i poseban kolorit. Ćilim u naš život unosi radost i dostojanstvenost. Ja sam pokušala da im kroz svoj izraz na platnu udahnem novi život. Pojedine slike prožimaju se sa prethodnim ciklusima iz mog opusa pa se tako može naći i po neko Kosmičko oko u sklopu kompozicije. Po prirodi sam vesela osoba, i mnogo volim boje, tako da su i moje slike i nakit ispunjeni vedrim, optimističkim koloritom. Nekada je zastupljen jedan centralni ornament koji zauzima gotovo celu površinu platna, a nekada spajam različite elemente i gradim novu priču koju volim da prepustim posmatraču i njegovoj mašti da se igraju. Taj pokušaj sam nadogradila i animirajući šare kroz video radove ili digitalne slike koje radim na tabletu.

Art magazin: Kakav je po vašem mišljenju bio "odjek" likovne publike na vašu likovnu odu šarama pirotskog ćilima u galerijama srpskih gradova gde ste ste dosad izlagali svoje slike? Da li su prvo njegove stilizovane šare ili vaše boje tih šare stizale do očiju i estetskog čula posetilaca?

Milica Živadinović: Tokom 2021. i tekuće 2022. godine sa "Putujućim šarama Srbije" sam nastupila u Kulturnoj stanici Svilara u Novom Sadu, Centru za kulturu Vuk Karadžić u Loznici, Muzeju Hercegovine u Trebinju u okviru Međunarodne noći muzeja. Svaka postavka izložbe, iako su bile zastupljene iste slike i predmeti, je bila potpuno drugačija. Prostor je veoma bitan, svaki je izazov za sebe. Publika zaista jako lepo reaguje, ljudi se interesuju i postavljaju najrazličitija pitanja. Posebno mi je važna izložba u Galeriji "Čedomir Krstić" u Pirotu jer je to grad iz koga je potekao ćilim. Otvaranje izložbe je bilo za mene veliki događaj i zahvaljujem se svim Piroćancima koji su svojim prisustvom uveličali ovo posebno veče u mojoj karijeri.

U okviru izložbi organizovani su i prateći programi, pa su tako posetioci mogli da uz koncerte, promocije, boraveći duže u prostoru uspostave kontakt i sa slikama. Istakla bih značaj radionica sa decom, kada klinci i klinceze interpretiraju svoj doživljaj slika, crtaju svoje šare i stvaraju kompozicije za magični ćilim.

Art magazin: Otkuda rođenoj Beograđanki fascinacija pirotskim ćilimom koji je jednako vaš inspirativni i istraživački  izazov?

Milica Živadinović: Već duži niz godina, možda sad već i čitavu deceniju, šare sa pirotskih ćilima se na različite načine provlače kroz moj rad. Početak je bio u Parizu kada sam spontano sve češće iscrtavala geometrijske forme koje su vizuelno sve više potsećale na ornamentiku i topli kolorit Pirota. Zatim sam počela da pretražujem sve što je vezano za pirotske šare na internetu u želji da pronađem što više novih ornamenata. Tokom kraćih boravaka u Beogradu tragala sam za specijalizovanom literaturom, pri tome su mi i prijatelji nabavljali i slali knjige u Pariz. Uz nakit, ova čudesna ornamentika polagano je ušetala i u moje slikarstvo. Ova za mene nova energija u kreativnom radu neizmerno me je ispunjavala. Potom sam počela da odlazim u Pirot i tako upoznala puno plemenitih i interesantnih ljudi koji su mi pružili najsrdačniju podršku. Među njima se posebno ističe gospođa Zlata Gavrilović koja mi je svesrdno pomogla u ovom radu.

Art magazin: Šare pirotskog ćilima su i na vašem unikatnom nakitu sa motivima sa pirotskog ćilima. Na njemu je, čini mi se, lepše nego na samom ćilimu zasijala sva lepota motiva i šara. Salonska gospodstvenost i damski ukus žena koje se budu okitile njime. Da li je pirotski ćilim za vas primarno izazov kao umetnički zanat (nakit!) ili kao likovna inspiracija?

Milica Živadinović: Ne mogu da nakit odvojim od slikarstva. Uporedo ih stvaram i duboko proživljavam rad na svakom komadu, bilo da se radi o slici na platnu, digitalnoj slici ili medaljonu koji je sastvani deo nakita. Drago mi je da ste doživeli moj nakit kao "damski ukus". Interesantno je što moj nakit istovremeno pleni i mlade i starije generacije. Dragocen mi je odnos klijenata, a posebno muškaraca. Žene su pred velikim izborom zatečene i imaju problem da se odluče. Muškarci vrlo brzo donesu odluku i znaju šta će pokloniti izabranoj osobi.

Art magazin: Čime ste lično zadovoljniji: nakitom ili slikama?

Milica Živadinović: Kako kada, likovni i primenjeni izraz se nadopunjuju. I nakit i slike su mi podjednako dragi. Svaki mali medaljon koji uklapam u minđuše, ogrlice, narukvice, prstenje, broševe ili manžetne su oslikani mojom rukom. To su zapravo minijature mojih slika kojima možemo da se okitimo. Dok slika ostaje u kući, stanu, galeriji, nakit je "slika za poneti na sebi". Dešavalo mi se da sretnem osobe koje ne poznajem sa mojim nakitom i to su uvek bile čudesne priče, sam način kako je nakit stigao do njih.

Svaki komad mog nakita je unikatan. Ne volim da se ponavljam, osim u slučaju posebnih narudžbina. Prilikom venčanja jedne prijateljice, njena svekrva francuskog porekla mi je naručila trideset narukvica sa sofricom u bojama srpske i francuske zastave. Njima je tom prilikom okitila svoje zvanice iz Francuske koje su došle u Srbiju na venčanje.

Art magazin: Živite na relaciji Beograd - Pariz, vaša kolekcija nakita sa filigrntskim dekoracijama narukvica, ogrlica, prstenja, privezaka... dostupna i Parižankama, posetiocima i gostima Pariza. Da li je van granica Srbije veće interesovanje za vaše slike ili nakit, jer ste, verovatno i svoje slike izlagali u inostranstvu?

Milica Živadinović: Trenutno više vremena provodim u Srbiji, a i pod uticajem posledica pandemije koja nas je zadesila, poželela sam da svoj rad više izlažem širom naše zemlje. Mislim da je to bio jako dobar izbor. Obzirom da sam preko dvadeset godina živela u Francuskoj nisam imala prilike, osim povremenih dolazaka u Beograd, da upoznam svoju zemlju. Sad imam tu sreću da sa "Putujućim šarama Srbije" obiđem gradove i krajeve u kojima nikad nisam bila. Gde god sam prijavila projekat na konkurs bila sam prihvaćena. Mnogo je lep osećaj. Domaćini su veoma srdačni i predusretljivi, publika zainteresovana. Radujem se svakom novom susretu. Imam puno planova za jesen i sledeću godinu. Nadam se da će se stanje u svetu stabilizovati i da će projekat moći da krene na put i po inostranstvu.

Art magazin:
Objavili ste i knjigu o pirotskom ćilimu. Kojim osobenostima, elementima i sadržajima pirotskog ćilima ste se bavili i do kojih saznanje ste došli?

Milica Živadinović: Knjigu koja nosi naslov "Ornamenti Srbije - Pirotski ćilim" stvarala sam uporedo sa svojim ličnim upoznavanjem sa tajnama pirotskog ćilima i njegovih šara. Nastala je sa namerom da širokoj čitalačkoj publici približim čari starog ženskog tkačkog zanata, kroz istoriju, način nastajanja pirotskog ćilima, njegovu zanatsku, trgovačku i statusnu funkciju, likovnu simboliku kroz sociologiju, etnomatematiku i istoriju čovečanstva... Poseban segment posvećen je upotrebi ćilima kroz istoriju, ali i u savremenom enterijeru. Knjiga će biti bogato ilustrovana fotografijama iz privatnih kolekcija, kao i brojnih institucija poput Istorijskog arhiva Pirota, Muzeja Ponišavlja Pirot, Etnografskog muzeja u Beogradu, Muzeja primenjene umetnosti u Beogradu, Muzeja grada Beograda, Istorijskog muzeja Srbije, Sukovskog manastira, Svetog Manastira Hilandar... Zastupljene su i fotografije koje sam sama stvarala tokom višegodišnjeg istraživanja.

Art magazin: A možda ste već na pragu neke nove fascinacije ili posvećenosti pirotskom ćilimu ili se selite u nove likovne ili istraživačke teme?

Milica Živadinović:
Kao likovni umetnik volim da istražujem i menjam svoje cikluse. Dugi niz godina sam se u svom umetničkom radu uglavnom bavila figurativnim temama, potom pejzažom ili radila na ciklusu posvećenom irisu oka. Često sam se posvećivala kosmičkim predelima i planetama sa kojima sam mogla beskrajno da se zabavljam i maštam. Geometrijsku apstrakciju koju sam izučavala iz istorije umetnosti oduvek sam volela, ali nije bila sastavni deo mog rada. Sve do trenutka kada su se moje slike ispunile geometrijskim formama, inspirisanim ornamentikom pirotskog ćilima. One su odjednom krenule da osvajaju ceo format platna, ponajčešće kvadratnog oblika. Začuđeno sam pomislila kako me upravo te šare pirotskog ćilima zapravo podsećaju na neka kosmička bića i da me na neki čudan način ponovo povezuju sa mojim omiljenim temama iz svemira.

Novih fascinacija uvek ima, ali su šare pirotskog ćilima večna i neiscrpna inspiracija. Zato iskreno mislim da će još dugo ostati sastavni deo mog rada. Imam puno ideja i nadam se da ću pored izložbi imati i dovoljno vremena za samu kreaciju.

Image