Saša Dobrić - Slike u galeriji StuartS na Ribarskom ostrvu
ImageNOVI SAD. Galerija StuartS (Ribarsko ostrvo) predstavlja od 15. maja do 4. juna 2023. slike Saše Dobrića (1958, Brežice, Slovenija). Diplomirao je na Akademiji umetnosti u Novom Sadu, odsek slikarstvo, u klasi profesora Isidora Vrsajkova i profesora Milana Blanuše. Slike su iz ciklusa "Zemlja, voda i nebo". Živi i radi u Novom Sadu i Ljubljani.Image

Image

Likovna stvarnost predstavljenog opusa Saše Dobrića, kao sveta ličnih opsesija, protkan je prožimanjem ideja i mnogoznačnih simbola koji iskazuju univerzalnost. Duboka idejna zasnovanost njegovog dela kao posebnog sveta, u kojima slikarski obrađuje sopstvena duševna stanja, može se videti podjednako u karakteristikama programskih, plastičkih i medijskih opredeljenja likovne akcije, a naročito u osobenosti podsticajnih ishodišta ikonografskih sadržaja.

Iako se početak Dobrićeve stvaralačke aktivnosti poklapa vremenski sa eklektikom postmodernističkog, pluralizma umetničkih tendencija nastalih osamdesetih godina, kao opozicija nekim aspektima moderne, on se ne osvrće mnogo na programske osnovne tih poetika, već po sopstvenom osećanju radikalno menja njihovo značenje stavljajući ih u vrlo lični estetski kontekst.

Image

Unoseći različite objekte i figuralnu formu u svet slike, Dobrić pomera granice svog iracionalnog sveta u kome se pozitivna energija izliva iz stvarnosti i snova i govori više od onoga što se prvim i površnim gledanjem slika može saznati. To slikarstvo fantazmagorične vizuelnosti ima jasno definisanu poetsku potku, realizovano klasičnim repertoarom, ili namernim ekspresivnim deformacijama sistema oblika, te bogatim i sočnim kolorističkim registrom čistih boja i polutonova. Čitava strategija ove tematske realizacije, pikturalne strukture i programske opravdanosti odvija se u idejnom okviru razmatranja načina situiranja raznorodnih formi postavljenih u fantastično-nadrealni kontekst vremena i prostora.

Slikarski svet Dobrićev je svet fantastičnog, nadrealnog i mitskog prostranstva specifične atmosfere, naseljen različitim oblicima žive i nežive materije. U tom fantastičnom mizascenu, metafizičke konotacije, gde svaka projektovana vizija ima svoju zasebnu ulogu, u kojem se prepliću mašta i stvarnost, oslikan je jedan drugačiji svet zasnovan na prožimanju i dinamičnoj interakciji tri osnovne konstante čoveka i prirode - ZEMLJA, VODA I NEBO, koje daruju život i održavaju ga u svim njegovim izražajnim oblicima. On u njima predstavlja antropomorfne likove, predmete, oblike i pejzaže koje je teško pročitati i koji se medjusobno prožimaju i uklapaju jedni u druge, u jednu sliku koja je ima čvrsto unutrašnje uporište. Te predmete mimetičke vizuelizacije, prevedene kao likovne elemente na poziciju višeg značenjskog nivoa, čine zemlja, voda, nebo, sunce, ptice, ribe, jaja, antropomorfna figuracija, mitski pejzaži, brodovi i drugi objekti. U idejnom kontekstu višeg vida likovne slobode, Dobrić u svoj svet lične mitologije unosi vibracije i energiju simboličnog diskursa ovih likova elemenata. Zemlja je univerzalna supstanca i kolevka svega postojaćeg na njoj. Voda je izvor života i izvor smrti, ona stvara i razara. Delfin je mistična figura koja je duhovnom vezom spojena sa morem i celim univerzumom.

Nebo, kao vizija apstraktnog plavetnila ili u dominantno zelenom tonu, predstavlja misteriju i prazninu koja nema ni početka ni kraja, iz koje se sve kreće i u koju se sve vraća. Sunce je izvor svih vrsta energije neophodne za opstanak života, ali ima i duhovno značenje Logos kao univerzalnog principa “božjeg uma” po kome se sve događa. Ptica u letu i raširenih krila simboliše slobodu i stvaralačko nadahnuće. Jaje prestavlja univerzalni simbol i klicu svega stvorenog. Ono je okruglina u kojoj je začetak svemira, prapočetak i utroba svega postojećeg.

Ukupan konceptualni i formalno-stilski karakter svih sadržaja, inegrisanih istovremeno u poetski realizam i u programsko-poetski kontekst savremenog nadrealizma, sa izraženim osećanjem za arheologiju oblika i vizionarska raskošna snoviđenja, sistemski je preveden na slikarski plan, u strukture i forme. Posmatrano u kontekstu ambicioznih sadržinskih vrednosti i slikarskih struktura ova dela enigmatskog i metaforičkog svojstva predstavljaju umetnikov način viđenja suštine postojanja sveta. U njih su uneti mnogi predmeti izmaštani ili memorisani na raznim putovanjima, naizgled banalni, ali vizuelno i u ideološkom diskursu vrlo moćni, koji su u njegovoj likovnoj interpretaciji dobili verifikaciju uzvišenog dostojanstva estetske i etičke dimenzije umetničkog dela tačka. Taj Dobrićev fascinantni svet različitih oblika žive i nežive materije, koji egzistira na slikama u stanju ezoterične levitacije, povezan je nevidljivim nitima fantazmagorične forme i sočnog kolorita koji daje esencijalno značenje predmetu koji opisuje u organizovanu i kompaktnu kompozicionu celinu. Te niti jesu duhovna osa koja deli nadzemni, kosmički, i ovozemni nivo svekolike egzistencije svega postojećeg i nastalog između sna i jave, podvesti i realnog prirodno ambijenta.

U proširenom metafizičkom značenju filozofsko-idejne realizacije svojih umetničkih zamisli i percepciji doživljavanja različitih vizuelizovanih formi u budnom stanju, Dobrić kao vrhunac plastičkog izraza nesumnjivo vidi u kosmološkoj dimenziji intelektualnog i duhovnog iskustva i u osećanju utapanja sopstvenog dela u celovitost bitisanja kosmosa u kojem vladaju zakoni koji podređuju sve delove vasione toj velikoj celini. Dakle, refleksivno i vizuelno dejstvo poetske varijante njegove fantazmagorične figuracije čiji programskih diskurs proširuje granice savremenog nadrealizma, ne govori samo o vidljivim nego i o nevidljivim metafizičkim dimenzijama sveta. Time je potpuno isključena jednosmernost narativnog konteksta i simboličkog diskursa, iako je naizgled figuralna komponenta centralna koheziona sila kojoj je sve potčinjeno. Slike Saše Dobrića predstavljaju jedan kompleksan likovni organizam čvrstog unutrašnjeg idejnog uporišta, tematski definisan i poetski višeznačno izdiferenciran, koje svojom sopstvenom egzistencijom daju umetnikov lični pečat vremenu u kojem su nastale.

Mile Ignjatović