Utopija Umetničke kolonije Ečka u društvu distopije
ImageZRENJANIN. Savremena galerija Zrenjanin predstavlja od 18. marta do 18. aprila 2024. slike iz svoje zbirke od devedesetih 20. veka do početka 21. veka. Radovi predstavljeni na izložbi nastajali su tokom devedesetih godina 20. veka do prvih godina dvehiljaditih. Većina ih je izvedena tokom boravka umetnika u Umetničkoj koloniji Ečka, uglavnom u sazivu "Slika" i samim tim su različitih umetničkih kvaliteta.Image

Image

Utopija kao pojam koji označava idealno mesto u kojem vladaju blagostanje i sreća mogao bi biti, provizorno rečeno, idealizovan/utopijski opis za Umetničku koloniju Ečka gotovo tokom čitavog njenog postojanja. Izborivši se za slobode u umetnosti nakon dogmatskog socijalističkog realizma, kolonija je uglavnom ostala uljuljkana u naručju umerenog modernizma "uspešno" odolevajući svim većim promenama i potresima koje su zahvatale svet umetnosti tokom druge polovine 20. i početka 21. veka. Različite promene i fluktuacije koje su se dešavale u ovom periodu koje su u većini slučajeva pratile ili su rezultat društvenih turbulencija i transformacija, naročito u našoj sredini u periodu od devedesetih godina 20. veka do početka 21. veka, kao i posledičnih implikacija u teorijskim i kritičkim pristupima i stavovima u umetnosti na opštem planu, ostale su, osim u pojedinačnim slučajevima, izvan njenog fokusa.

Razmatrajući slike iz zbirke Savremene galerije Zrenjanin nastale u rasponu od nekih dvadesetak godina nećemo uočiti velike razlike u odnosu umetnika prema slici. Na prelazu iz 20. u 21. vek slika već odavno nije medij koji je reprezent predmetnog sveta, predstava date stvarnosti ili Albertijev „prozor u svet“ već samostalni objekat bez mimetičkih tendencija prema realnom svetu. Ali, stanje slike i pristup umetnika ovom mediju na raskršću vekova prezentovani su na izložbi samo u jednom relativno uskom okviru proizašlom iz gotovo izolovanog sveta jedne institucije kao što je Umetnička kolonija Ečka, koja u to vreme egzistira već skoro pedeset godina uporno istrajavajući u održavanju određenih umetničkih vrednosti ustanovljenih još u periodu svog osnivanja sredinom pedesetih godina prošlog veka.

Slikarski sazivi u Umetničkoj koloniji Ečka započeti su u godini osnivanja kolonije, 1956. i održavali su se u suštinski nepromenjenom konceptu pedeset godina, do 2006. godine. Samim tim, slike zauzimaju najveći deo zbirke Savremene galerije Zrenjanin, izvedene najčešće u tehnici ulja ili akrila na platnu, kombinovane tehnike i tempere. Tokom prvih godina od osnivanja kolonije, osim pojedinih mrtvih priroda, portreta ili, ređe, apstraktnih kompozicija, umetnici su svoja dela posvećivali uglavnom temi pejzaža i to najčešće vojvođanskog ili, uže, pejzaža sela Ečka, reke Begej koja prolazi kroz Ečku i Zrenjanin, a neretko i motivima iz Zrenjanina. Iskoraci u radu umetnika u koloniji Ečka događali su se sporadično, krajem pedesetih i početkom šezdesetih, u radovima koji se mogu uključiti u pojave enformela na prostoru bivše Jugoslavije, tokom sedamdesetih u nekolicini primera slikarstva "hladnog pogleda" odnosno hiperrealizma kao i u delima postmodernističke ere osamdesetih.

Radovi predstavljeni na izložbi nastajali su tokom devedesetih godina 20. veka do prvih godina dvehiljaditih. Većina ih je izvedena tokom boravka umetnika u Umetničkoj koloniji Ečka, uglavnom u sazivu "Slika" i samim tim su različitih umetničkih kvaliteta. Nekoliko radova na ovoj postavci otkupljeno je sa samostalnih izložbi koje su pojedini umetnici imali u tom periodu. Saziv "Slika" u Umetničkoj koloniji Ečka, započet od osnivanja kolonije 1956. godine ostao je veran shvatanjima slike umerenog modernizma gotovo tokom punih pedeset godina.

Povremeni prethodno navedeni iskoraci uglavnom su bili sve ono što je s vremena na vreme ustalasavalo prilično miran tok slikarstva u koloniji. Ovaj trend je nastavljen i devedesetih godina, ali i ovde dolazi do blagih pomeranja učešćem umetnika mlađe generacije koji pokušavaju da kroz medij slike jasno izraze svoje stavove prema tadašnjim dešavanjima u "zatvorenom" društvu, prema ratu, tranziciji, socijalnoj nepravdi, otuđenosti, nemaštini i drugim nedaćama koje su nas zadesile. Ovi umetnici tradicionalnu sliku posmatraju u novom kontekstu, izlaze izvan usko definisanih okvira medija eksperimentišući tematski, idejno i tehnički krećući se polako prema tzv. proširenom polju slike.

U društvu distopije jedno idealno zamišljeno mesto, konstrukt jednog vremena kompleksnog sociološkog karaktera, u kojem bi se umetnici u otvorenom prostoru slobodno bavili umetnošću i njenim promišljanjem istražujući lepote predela i podneblja kroz igru likovnih elemenata izvan sumorne svakodnevice postalo je jedna istinska utopija, danas, sa potencijalno pretećom budućnošću ostvarivanja osnovnog značenja ovog pojma - mesto koje ne postoji.

Autor i kustos izložbe je Sunčica Lambić Fenjčev.