Jovan Bijelić (1884 - 1964) u Umetničkoj koloniji Ečka
ImageZRENJANIN. Izložba slika iz kolekcije Savremene galerije Zrenjanin pod nazivom "Jovan Bijelić u Umetničkoj koloniji Ečka" može da se pogleda od 22. aprila do 22. maja 2024. u Salonu Savremene galerije. Osim slika publika će moći da vidi fotografije i te druge dokumente iz arhive Savremene galerije Zrenjanin koje nisu bile poznate javnosti.Image

Image

Ove godine obeležava se sto četrdeset godina od rođenja i šezdeset godina od smrti jednog od naših najznačajnijih slikara 20. veka Jovana Bijelića (Revenik, 1884 - Beograd, 1964). Savremena galerija Umetničke kolonije Ečka čuva pet slika Jovana Bijelića, dve sa motivima Bosne, koje su otkupljene od privatnih lica i tri nastale tokom umetnikovog boravka u koloniji.

Izložba predstavlja tih pet slika, ali i donosi biografske podatke o Bijeliću. Osim toga publika će moći da vidi i fotografije, te druge dokumente iz arhive Savremene galerije Zrenjanin koje nisu bile poznate javnosti. A ovom prigodom štampane su reprodukcije Bijelićevih slika koje čuva Savremena galerija Zrenjanin.

Malo je poznato da je tokom poslednjih godina života, u periodu od 1960. do 1963, Bijelić bio učesnik Umetničke kolonije Ečka predstavljajući na izložbama kolonije, između ostalog, i svoje slike nastale u Ečki. Iz različitih arhivskih izvora dolazimo do zaključka da je Jovan Bijelić sa zadovoljstvom boravio u Ečki u kojoj je imao prilike da se susretne sa svojim bivšim učenicima, kao i umetnicima mlađe generacije čije je stvaralaštvo podržavao. Bio je oduševljen činjenicom da je kolonija u Ečki uspela da sakupi za svoju zbirku veliki broj radova mlađih umetnika smatrajući je najmodernijom galerijom u zemlji.

Takođe, iznosio je i svoja razmišljanja o tome kako bi rad umetnika u Ečki mogao da se unapredi. Osnovana 1956. godine, u entuzijastičkom talasu osnivanja kolonija u Vojvodini pedesetih godina prošlog veka, Umetnička kolonija Ečka je bila ne samo institucija koja se borila za konačno razračunavanje sa ostacima dogmatskog socijalističkog realizma i otvaranje prostora za slobode u umetnosti kojima je i sam Jovan Bijelić u svom radu težio, već je tokom prvih godina svog postojanja bila stecište najznačajnijih umetnika svih generacija sa prostora bivše Jugoslavije.

Bijelić je studirao slikarstvo na Umetničkoj akademiji u Krakovu (1908-1913). Studijski je boravio u Parizu (1913-1914) i u Pragu kod slikara Vlaha Bukovca (1915). Po završetku školovanja dobija posao nastavnika crtanja u gimnaziji u Bihaću (1915-1919). Godine 1919. je pozvan u Beograd da bude scenograf, a kasnije i direktor slikarske radionice u Narodnom pozorištu.

Najviše je slikao pejzaže, portrete i mrtve prirode. U svojoj umetnosti prošao je kroz nekoliko stilskih faza uključujući kubizam, fovizam i apstrakciju, a bio je jedan od najznačajnijih predstavnika kolorističkog ekspresionizma kod nas. Imao je samostalne izložbe u Zagrebu 1919, Beogradu (1929, 1932, 1957), Sarajevu (1957), Ljubljani (1958), Bihaću (1960) i poslednju u Zrenjaninu (1961). Jedan je od osnivača grupe Oblik. Dobitnik je brojnih nagrada za svoje stvaralaštvo od kojih je najznačajnija nagrada za životno delo u slikarstvu 1960. godine koju mu je dodelio Savet za kulturu Narodne Republike Srbije. Za redovnog člana SANU izabran je 1963. godine.

Svojim delom i sveukupnim angažmanom Bijelić je ostavio neizbrisiv trag u našoj kulturi i umetnosti i imao je veliki uticaj na mlađe generacije slikara.

Autorka postavke je istoričarka umetnosti Sunčica Lambić Fenjčev, viša kustoskinja Savremene galerije Zrenjanin.