Jan Triaška - Da li je Zemlja ravna?
ImageNOVI SAD. Od 11. do 22. novembra 2024. u Galeriji Ssaveza udruženja likovnih umetnika Vojvodine (SULUV), predstavljena je izložba Jana Triaške (1977, Novi Sad) pod nazivom "Is the Earth Flat? (Da li je Zemlja ravna?)". Živi i radi u Bratislavi i Bačkom Petrovcu. Kustoskinja izložbe je Ivana Moncolova.ImageImage

Image

Jan Triaška je studirao slikarstvo na Akademiji umetnosti u Novom Sadu u klasi profesora Jovana Rakidžića. Godine 1999. preselio se u Bratislavu gde je studirao slikarstvo na Visokoj školi likovnih umetnosti u u klasi profesora Jana Bergera. Iako je početkom milenijuma izgledalo da će se Triaška okrenuti političkom i socijalnom aktivizmu, posebno u delima u javnom prostoru, kasnije je skoro isključivo radio sa slikom, kao čovek koji se bori sa nedostacima društva, sa osnovnim pravom na izražavanje građanskog stava.

Od 2016. godine tematizuje porast nacionalizma u srednjoj Evropi, kao i u svetu. Uvek zastupa antipopulističke stavove, preferira činjenice umesto propagande, oprezan je prema nepotkrepljenim tvrdnjama. U umetničkoj praksi sa tim novim fenomenima 21. veka, u postfaktualnom dobu, gde (dez)informacioni šum nadjačava osnovne činjenice i realnost se brzo menja, Triaška se izražava sporim medijem slikarstva, odnosno slikarstva u kombinaciji sa crtežom.

Kroz simboličke paradokse, kriptovana povezivanja jasnih simbola i predmeta bez ambicija za dubljim značenjem, u kombinaciji sa gotovo kompromitujućom, izrazitom koloritnošću, postiže mimikrijsko narušavanje ustaljenih slikarskih žanrova (pejzaža, mrtve prirode, portreta) i pomera ih u subverzivni značaj. Određeno vreme radi sa strategijom pružanja vizuelnih informacija kao deep fake - reprodukuje hiljadu puta reprodukovano i pri tome usavršava mentalnu poruku u svoje uverenje, gde se ne može verovati autoritetima ni trolovima, jer ne znamo da li je verifikovan identitet autoriteta, odnosno onoga ko prenosi poruku. I da li trenutno ne zastupa stav u korist drugih interesa.

Ján Triaška na ovoj izložbi predstavlja sedam velikih platna. U izloženoj seriji odabrao je nekoliko nacionalnih, nacionalističkih, narodnih simbola i koristio ih kao osnovne teme za svoje slike. Jedan od najjačih je Kriváň, drugi su narodne nošnje, ukrašena sekira zvana valaška, kompozicije Slovaka u kabanici sa golim grudima koje potiču iz slika osnivača Slovačkog modernog slikarstva Martina Benku (1888 - 1971), koji je u slovačku modernu uneo ruralne, seljačke teme, a ne gradske teme, kao što je bio običaj za većinu velikih zapadnih modernističkih kultura.

Njegovo slikarstvo je postmoderno, ne samo stilom i načinom vizualnosti sa referencama na Martina Kippenbergera, Davida Sallea, ili drugih nemačkih neoekspresionista. Ali posebno u slojevitosti tema slikarski, crtački, ponekad gotovo do simulakra nalepnica i popkulturnih referenci, ili teksta u slici (koji je subliminalan i ponavlja teoriju zavere o zaveri Georgea Sorosa protiv svih, što je takođe jedan od omiljenih hoax motiva u srednjoj Evropi).

Autor namerno koristi motiv kamenih dorskih / jonskih stubova kao patetični simbol raspadajuće civilizacije u eskalirajućoj klimatskoj krizi stare Evrope, koja se zagreva dvostruko brže od svetskog proseka. Kolorit je dramatično gradjen na aktivnim bojama - žuta, narandžasta, ćilibar u nasilnoj kombinaciji sa pasivnim bojama - azurna, plava, ljubičasta, nešto između je ružičasta, što su zapravo sve boje duge. U ovoj seriji, Triaška gradi pali Olimp, božanstvenim društvenim temama koje su zavladale u najnižim slojevima društva, stvarajući dimne zavese za stvarno važne teme društva kao što su zdravstvo, obrazovanje i ekonomija.

Ivana Moncolova
(izvod iz teksta)