Art Info

Dobrodošli na novu verziju Art magazina prilagođenu Google naredbi Mobile first. Podržite prenos članaka u novu verziju donacijom na naš dinarski tekući račun:

Centar za istraživanje i razvoj komunikacija, Novi Sad
340-11006480-66

Za donaciju iz inostranstva pišite na artmagazin.novisad@gmail.com kako bi vam poslali uputstvo banke.

U 2025. Art magazin je podržao Grad Novi Sad - Gradska uprava za kulturu.

21000 Novi Sad, Arse Teodorovića 16 063 8880860 artmagazin.novisad@gmail.com

Vesti / Novi Sad


Galerija Šikora

Ponuda i otkup umetničkih dela. Telefon 063 342742
(0 Votes)
Iva Dimitrijević
Iva Dimitrijević

NOVI SAD. Likovni salon Kulturnog centra Novog Sada predstavlja od 18. februara do 6. marta 2026. zajedničku izloćbu Ive Dimitrijević, Zorane Stevanović i Anje Petrović pod nazivom "Voli me, ne voli me".

Izložba okuplja nas tri, autorke čiji se radovi, iako zasnovani na različitim poetikama i medijima, susreću u promišljanju identiteta savremenog subjekta oblikovanog u prostoru između nasledstva i stalnog društvenog prilagođavanja. NJihova umetnička istraživanja otvaraju pitanja o načinu na koji se ličnost konstituiše u uslovima suprotstavljenih očekivanja: između porodičnih, rodnih i kulturnih obrazaca s jedne strane i normativnih zahteva kasnog kapitalizma s druge.

Kroz crtež, performans, tapiseriju i grafiku, radovi artikulišu iskustva osetljivosti, traume, ironije, otpora, krhkosti i samodestrukcije kao sastavne elemente savremenog subjekta. Umesto narativa autonomnog i koherentnog identiteta, predlaže se čitanje subjekta kao fragmentisanog, afektivno popustljivog i izloženog spoljašnjim normativnim pritiscima. Naročito onima koji proizlaze iz logike neoliberalne produktivnosti, emocionalne samoregulacije i neprekidne adaptabilnosti.

Simbolička rešenja prisutna u radovima funkcionišu kao mesta pregovaranja o identitetu. Odevni predmeti, lišeni funkcije upotrebe, transformišu se u afektivne arhive: materijalne nosioce sećanja, gubitka i transgeneracijskih tragova, u kojima telo postaje mesto upisa kolektivnog i ličnog iskustva. Satirični portreti, namerno lišeni estetske uglađenosti, operišu u zoni neuspele komunikacije, vizualizujući anksioznost, fragmentaciju i mehanizme samoponištavanja kao strukturne posledice savremenih režima reprezentacije.

Izložba se ne pozicionira kao prostor sinteze ili zaključka, već kao diskurzivno polje u kojem se mapiraju tenzije između privatnog i političkog, nasleđenog i usvojenog, realnog i simboličkog. U tom prostoru nestabilnosti, krhkost se pojavljuje ne kao deficit, već kao afektivna i politička strategija, kao potencijalno mesto otpora i umetničkog čina simboličke reaproprijacije identiteta.

Anja Petrović