NIŠ. U Galeriji Art55 od 24. novembra do 5. decembra 2026. biće predstavljene fotografije prof. Branimira Karanovića (1950, Beograd). Diplomirao je na Fakultetu primenjenih umetnosti u Beogradu u klasi prof. Božidara Džmerkovića. Magistrirao je grafiku na Fakultetu likovnih umetnosti u Beogradu u klasi prof. Marka Krsmanovića. Bavi se grafikom i fotografijom. Dobitnik je više nagrada. Izložba predstavlja radove prof. Karanovića nastale kao autentičan spoj grafike i fotografije u različitim tehnikama, gde se tradicionalni grafički izraz prepliće sa savremenim vizuelnim medijima.
U godini obeležavanja značajnog jubileja, dva veka od nastanka fotografije, nameće se potreba za osvrtom na prirodu ovog medija, njegove teorijske pretpostavke, kao i suočavanje sa pitanjem šta danas znači zabeležiti prizor. Od prvih heliografija i dagerotipija, tehnoloških čuda 19. veka, do savremenog digitalnog doba, fotografija je balansirala u prostoru tenzije između svoje dokumentarne dužnosti i autonomnog umetničkog izraza.
Kako je istakla Suzan Zontag, fotografija ne predstavlja samo registrovanje stvarnosti, već njenu interpretaciju; ona je artefakt koji sakuplja svet i pretvara ga u mentalne slike. Upravo na toj liniji, između hronike zatečenog i čiste likovne refleksije, pozicioniran je opus Branimira Karanovića. Svoju višedecenijsku stvaralačku aktivnost i likovnu poetiku Karanović ostvaruje u ulozi neumornog tragača i posvećenog kolekcionara malih prostornih narativa. Njegovoj kreativnoj percepciji ne promiču nezapaženo tihi i sveprisutni svedoci naše životne realnosti. On bira ono marginalno i neprimetno, transformišući ga u monumentalno.
Fokusirani prizori – geometrijski raster fasade, pločnika, skele ili mreže na sportskom terenu; glič razlivene / isprskane farbe, ispucalog i oljuštenog reklamnog printa na izlogu ili izguljene tezge; posledice požara; odbačeni ultrazvučni snimak na travnjaku – kroz objektiv umetnika prestaju da budu samo otpad ili anomalije u prostoru, oni postaju autonomni vizuelni entiteti. Karanović ne ilustruje stvarnost, on je saopštava jezikom linija i ritmova, tekstura, kontrasta, monohromatskih crno-belih odnosa i tonskih gradacija, vođen premisom vizuelne reprezentacije pronađenog predmeta i njegovog svojevrsnog otiska. Zatečene situacije sa nesvakidašnjim spojevima kadriranih elemenata neretko su protkane dozom humora i optičke dosetke kao prepoznatljivim obeležjem autorskog rukopisa. Rolan Bart u svom kultnom delu Camera Lucida ističe da fotografija uvek sa sobom nosi referent – ono što je neizbežno bilo tamo.
Karanovićevi radovi poseduju specifičnu moć koja privlači i zadržava pogled – ne samo kroz dokumentovanje onoga što je "bilo tamo", već kroz način na koji je to likovno artikulisano. Ono što Bart naziva emotivni ubod (punctum), neočekivani detalj koji probija platno navike i uspostavlja direktnu estetsku i emotivnu vezu sa posmatračem, Karanović prevodi u ekspresiju grafičkog uboda i vizuelni esej o formi. Savremeni teoretičar fotografije Kventin Bajak naglašava da moderna fotografija više ne teži samo pukom beleženju sveta, već traženju skrivenih ritmova unutar urbanog haosa.
Stvaralačka praksa Branimira Karanovića potvrđuje ovu tezu - u eroziji, potrošnosti i efemernosti materijalnog sveta, bilo da se radi o dinamici i posledicama konzumerističkog ili prirodnog procesa, on postupkom arheologa svakodnevice pronalazi i stabilizuje likovni red. Shodno teorijskom diskursu "post-dokumentarne" slike, Karanović ne koristi fotografiju da bi reprodukovao viđenu stvarnost, već da bi u njoj pronašao skrivene vizuelne kodove, strukturalne ritmove, plastičke vrednosti i likovnu poeziju.
Prostorni crteži u vidu pukotina na zidu/tlu ili tekstura rđe kreiraju efekat nalik precizno povučenoj liniji tušem ili urezanoj brazdi u bakarnoj grafičkoj matrici delujući u svojstvu inverznog mimezisa. Aktivno učestvujući u ovoj igri prirode koja oponaša umetničko delo, autor ne daje konačnu definiciju fragmenta viđenog prizora, već inicira dijalog i otvara prostor za moguće vizuelnosimboličke interpretacije i analogije.
Aktuelna produkcija radova Branimira Karanovića nas podseća da je nakon dve stotine godina razvoja medija, fotografija ostala moćno sredstvo ne samo za posmatranje sveta, već za njegovo ponovno likovno i estetsko redefinisanje, kao i da fotografski objektiv nije samo prozor u svet, već ogledalo umetnikovog unutrašnjeg formalnog poretka. Ova izložba pruža uvid u posvećenu i duboko promišljenu potragu za čistom i izvornom likovnošću u frenetičnosti savremene životne realnosti obeleženom hiperprodukcijom veštački generisanih slika i vizuelnih informacija.
Miroslav Sapundžić, istoričar umetnosti
Nakon otvaranja izložbe, uslediće tribina "Kreativna fotografija", koja okuplja stručnjake iz oblasti vizuelnih umetnosti, istorije umetnosti i pedagogije. Na tribini učestvuju: prof. mr Branimir Karanović, profesor emeritus Univerziteta umetnosti u Beogradu (FPU), Miroslav Sapundžić, istoričar umetnosti i prof. Miljan Nedeljković, redovni profesor fotografije na Fakultetu umetnosti u Nišu. Razgovor će moderirati dr Velibor Petković sa Filozofskog fakulteta u Nišu. Ulaz na izložbu i panel-diskusiju je slobodan, a publika će nakon razgovora imati priliku da se uključi u diskusiju sa učesnicima.




